Raspored ispita

Postavljen je raspored ispita za obje godine master studija na FMEFB za ispite iz zimskog semestra studijske 2024/25. godine. File možete naći u sekciji Download/za studente.
 

Drugi popravni rok - septembar 2023

Drugi popravni rok na RPS će biti organizovan u periodu između 01. 09. i 20. 09. 2023. godine. 

Predaja specijalističkih i magistarskih radova

Termin za predaju specijalističkih i magistarskih radova koji će biti branjeni u jun/jul 2023. godine će biti 10, 11, 12, i 15. maja 2023. godine od 12h do 14h u kancelariji Postdiplomskih studija (II sprat).

Rok za slanje saglasnosti mentora na finalnu verziju radova je do 2. maja 2023. godine do 12h.

 

U četvrtak, 24.03.2011. godine na UDG je održana Tibina En na kojoj je gost bio ortondolog i arheolog g-din Manolis Papagrigorakis. On je studentima UDG pokušao da objasni proces restauracije dječje lobanje, stare 2.500 godina i prvi put nakon 24 vijeka prikaže kako je izgledala u ono vrijeme.

Rekonstruisano lice jedanaestogodišnje djevojčice Mirtis koja je živjela u Atini prije 2.440 godina predmet je izložbe „Mirtis: Licem u lice s prošlošću“ koja je organizovana u Podgoričkim ,,Muzejima i galerijama“.

Monotematska izložba predstavljena je u tri dijela. Prvi je proces arheoloških iskopavanja, drugi - analiza antičkog DNK, a treći dio prikazuje rekonstrukciju lika djevojčice čija je lobanja bila gotovo potpuno očuvana.

“Za trideset godina, koliko se bavim arheologijom, nijesam imao priliku da vidim tako dobro očuvanu lobanju. Obično nedostaje donja vilica, a rijetko su svi zubi sačuvani. Ova lobanja imala je i mliječne i stalne zube. Počeo sam da razmišljam o ideji da se rekonstruiše lik”, objasnio je Papagrigorakis kako je došao na ideju da ,,oživi“ Mirtis.

Za rekonstrukciju lika bio je zadužen švedski arheolog i vajar Oskar Nilson. Mirtis je prošla 26 faza rekonstrukcije za četiri godine.
“Kada me je pitao kakav izraz lica da joj da, rekao sam da ne želim bolan - kakav je imala u trenutku smrti, pa sam se odlučio za blagi osmijeh i frizuru boginje Artemide iz Delfskog hrama. Kosa povezana sa dvije trake može se vidjeti na umjetničkim djelima klasične epohe, kao i odjeća”, rekao je gost iz Grčke.

Prema njegovim riječima namjera Ambasade Grčke bila je da Mirtis predstavi prvenstveno djeci. Ova lobanja nađena je 1995. godine u masovnoj grobnici zajedno sa skeletima 150 žrtava smrtonosne epidemije u Atini. Danas rekonstruisana lobanja djevojčice Mirtis ima ogroman značaj za svjetsko istorijsko i arheološko nasljeđe, a posebno za medicinska istraživanja. Svake godine skoro devet miliona djece ispod pet godina gubi živote od tifusa i drugih bolesti koje se mogu liječiti. Zbog toga Mirtis šalje simboličnu humanu poruku svjetskim državnicima i medicinskim stručnjacima da urade sve kako bi se bolesti koje je moguće izliječiti stavile pod kontrolu.

Inspirativno predavanje g-dina Papagrigorakisa nije ostavilo ravnodušnim ni brojne studente koje su gosta obasipali pitanjima.

Ujedinjene nacije su proglasile Mirtis „prijateljicom Milenijumskih ciljeva“ (Millennium Goals Friend), među kojima značajno mjesto zauzima inicijativa za suzbijanje siromaštva i zaraznih bolesti.

BIOGRAFIJA MANOLISA PAPAGRIGORAKISA

Manolis Papagrigorakis rođen je u Atini 1948. godine. Studirao je stomatologiju, a nakon toga medicinu. Specijalista je ortopedije vilice i zuba. Počeo je da se bavi arheologijom i skeletnom antropologijom, konkretno „kraniofacijalnom fizionomijom“ antičkih i modernih Grka. Kada je ugledao dječiju lobanju koja je ležala pokopana 2.500 godina u masovnoj grobnici, zajedno sa 150 žrtava epidemije u Atini iz 430. god.p.n.e., privukla mu je pažnju činjenica da su bili sačuvani mliječni zajedno sa stalnim zubima. Odlučio je da rekonstruiše lice djevojčice koju je nazvao Mirtis, udahnjujući joj život. Odnosno, jedan od njenih života...

BIOGRAFIJA MIRTIS

Mirtis je jedanaestogodišnja djevojčica koja je živjela u Atini prije 2.500 godina. Ne znamo da li je rođena u Atini, niti da li je svih jedanaest godina provela tamo, ali smo sigurni da je umrla u Atini, i znamo od čega: od bakterije koja se zove „salmonela“, od koje je umro i sam Perikle.

Mirtis je ležala u masovnoj grobnici, na rubu antičkog groblja Kerameik, dugi niz godina, sve dok radovi na izgradnji stanice „Kerameik“ atinskog metroa nisu otkrili zajedničku grobnicu. Naučnici su odvojili njenu dječiju lobanju i odlučili da je ponovo oblikuju. Tako je započelo njeno putovanje u moderno doba. Mala „Atinjanka“ nas očekuje u muzejima, na stranicama knjiga i na website-u: www.myrtis.gr